Zemlja je neprestance izložena sunčevom zračenju. Ukupno u vanjskom pojasu atmosfere primi 1.367 W/m2 od čega se 6% reflektira, a 16% apsorbira. Atmosferski uvjeti (oblaci, prašina, čestice zagađenja) umanjuju sunčevo zračenje refleksijom za 20%, apsorpcijom za 3%. Nakon prolaza kroz atmosferu otprilike 50% sunčeva zračenja vidljivo je u elektromagnetskom spektru, a ostatak je u infracrvenom dijelu spektra.

Ovisno o prijemu, pretvaranju i primjeni u osnovi se razlikuje aktivno i pasivno korištenje sunčeve energije. Kod aktivnog korištenja primjenjuju se FN ćelije koje energiju svjetlosti pretvaraju u električnu energiju. Pasivno korištenje obuhvaća primjenu građevinskih materijala s povoljnim toplinskim obilježjima i usmjeravanje zgrada prema sunčevu zračenju.

Konačno, količina sunčeve energije koja dosegne Zemljinu površinu je višestruko veća od zbroja potencijala neobnovljivih izvora energije iz ugljena, nafte, prirodnog plina i urana.